Praznici u Zagorju: termalne oaze, dvorci i pjenušci među zelenim bregima
Zeleni zagorski bregi već su neko vrijeme destinacija koju biraju iskusni hedonisti, a oni koji jednom posjete ovaj kraj, uvijek mu se iznova vraćaju. Privremeno utočište pri bijegu od gradskog asfalta možeš potražiti u jednom od deset hotela Krapinsko-zagorske županije ili u privatnom smještaju. Od ukupno 207 kuća za odmor, njih 57 svrstano je u višu kategoriju pod oznakom True Zagorje Home. A bezbroj divnih lokacija s kojih pogled puca na zelene brege možeš obići na četiri ili na dva kotača ili pak pješice.
Kultura termi od rimskih vremena Kupališni turizam u Hrvatskom zagorju potječe od vremena Rimljana, a razvio se na brojnim termalnim izvorima smještenima uz rasjede Medvednice, Ivanščice i okolnih zagorskih gora. Prvi stručni opisi današnjih toplica pojavljuju se već 1777. godine. Austrijski liječnik i prirodoslovac Heinrich Johann Nepomuk von Crantz vodio je bilješke o liječenjima u tadašnjim "Smerdečim toplicama" – današnjim Termama Tuhelj – koje su ovo, ne baš privlačno ime, dobile prema karakterističnom mirisu sumporovodika.
Osvježiti se možeš u Krapinskim i Stubičkim toplicama, u termama Jezerčica te naravno u Termama Tuhelj, najznačajnijem kupališnom odredištu županije. Tuhelj kontinuirano ulaže u poboljšanje korisničkog iskustva, pa je upravo u tijeku dijelomična renovacija koja obuhvaća unutarnji bazen i Svijet sauna. Vanjski bazeni i ostali sadržaji istovremeno rade punom parom, pa su gosti tijekom ljeta više nego dobrodošli uživati u brojnim zabavnim sadržajima.
Kulturni segment druga je najveća okosnica zagorskog turizma, koje je ponosno na baštinu od čak 24 dvoraca. Najposjećeniji među njima su Veliki Tabor, Miljana i Bežanec. Nedavno restauriran Veliki Tabor - poznat po legendi o Veroniki Desinićkoj i Fridriku II. Celjskom koji su se vjenčali protivno volji Fridrikovog osvetoljubivog oca, pa tako i nastradali - sagrađen je sredinom 15. stoljeća. Dvorac se prvobitno koristio isključivo za stanovanje, no u 16. stoljeću dodatno se utvđuje zbog zaštite od Osmanlija. Danas je domaćin poznatog Tabor film festivala te drugih kulturnih manifestacija, a dostupan je i za razgled uz stručno vodstvo.
Tu su i zagorski muzeji, među kojima se ističe višestruko nagrađivani Muzej Krapinskog neandretalca. Smješten je neposredno uz lokalitet Hušnjakovo, jedno od najvažnijih nalazišta neandertalaca u svijetu, gdje je Dragutin Gorjanović-Kramberger 1899. godine otkrio najveću i najbogatiju zbirku ostataka neandertalaca ikada pronađenu na jednom mjestu. Muzej kroz suvremene multimedijalne postave prikazuje evoluciju života, svakodnevicu neandertalaca i rekonstrukciju njihova okoliša prije približno 125.000 godina.
Ukoliko pak više voliš istraživati povijest vina, tada se trebaš uputiti u mjestašce Radoboj. U tamošnjem muzeju Radboa nalazi se prikaz okamine najstarijeg lista loze u Europi, stare 12 do 14 milijuna godina. Nedaleko muzeja, u Hiži vinove loze, možeš pomoću VR-a iskusiti kako izgleda život jedne bobice grožđa te proučiti obiteljsko stablo „zagorskog Casanove“, odnosno autohtone sorte Starohrvatske beline. Ona je roditelj preko 80 važnih svjetskih sorata vinove loze, među kojima je i chardonnay – najzastupljenija bijela sorta na svijetu.
Aktivan odmor i vrhunska klopa Brojne šetnice i planinarske staze, kao i biciklistički putevi pozvat će te na pokret. Ivanščica, Strahinjčica i Ravna gora najpoznatija su planinarska odredišta. Njihove šume, vidikovci i označene staze omogućuju ti oslobađanje od nakupljenog stresa i meditaciju u pokretu. Posljednjih je godina razvijena i mreža Zagorje Outdoor, sastavljena od više stotina kilometara biciklističkih ruta kroz vinograde, brežuljke i povijesne lokalitete.
A nakon rekreacije valja nešto i pojesti. Na tvom zagorskom meniju svakako se rebaju naći štrukli, purica z mlincima i bagremov med – tri proizvoda koji nose oznaku zaštte zemljopisnog porijekla. A gdje jesti? Svakako tamo gdje ima i dobrog vina...
Autohtone sorte i vrhunski pjenušci Kad je riječ o vinu, Hrvatsko zagorje posljednjih je godina pronašlo svoju nišu i pretvorilo je u ozbiljnu razvojnu strategiju. Upravo je to razlog zašto ovaj kraj posvećuje velik broj iskusnih ljubitelja vina. Fokusiranjem na proizvodnju pjenušaca te revitalizaciju gotovo zaboravljenih autohtonih sorti, ova se regija uspješno izdvojila na vrlo konkurentnoj karti hrvatskih vinskih destinacija.
Rezultat je vinska scena koja istovremeno poštuje tradiciju i prati suvremene trendove, nudeći vina koja odgovaraju današnjim potrošačkim navikama, ali i autentične priče ukorijenjene u lokalni terroir.
Posebnu pozornost privlače pjenušci, koji su danas zaštitni znak Zagorja - gotovo da nema ozbiljnije vinarije koja u svojoj ponudi nema barem jednu pjenušavu etiketu, a mnoge ih imaju i po nekoliko
Kupanje, kultura, klopa, dvorci, terme i čaša pjenušca: Zagorje kakvo možda još ne poznaješ
