Zagreb je pun čudesnih biljaka i životinja koje je važno očuvati i na svjetski dan divljih vrsta

Što ljudi bolje poznaju životinje i biljke s kojima dijele ekosustav, više će ih poštovati te kvalitetnije štititi. Zato Javna ustanova Priroda Grada Zagreba na Svjetski dan divljih vrsta predstavlja neke od čudesnih životinja i biljaka koje građani mogu susresti u zagrebačkoj prirodi.
Kada građani u šetnji šumom začuju snažno bubnjanje, znaju da iza njega najvjerojatnije stoji crna žuna, najveća djetlovka u Hrvatskoj. Crna žuna snažnim kljunom dubi prostrane duplje u stablima. Kad ih napusti, te duplje postaju dom mnogim drugim životinjama poput sova i šišmiša. Fascinantna dupljašica hrani se kukcima te ličinkama koje se nalaze ispod kore drveta. Za koru se drži kratkim nogama i oštrim kandžama, a rep joj služi za svojevrsno usidrenje. Plijen iz šupljina izvlači dugim jezikom.

Kraj Save, zagrebačkih potoka te jezera među kojima su ona na Savici, živi bjelouška. Ta zmija neotrovnica izuzetno je zanimljiva biolozima. Kad osjeti opasnost, pravi se mrtva. Tu strategiju obrane, poznatu kao tanatoza, koristi pri susretu s grabežljivcima i ljudima. Okreće se na leđa i leži nepomično s otvorenim ustima i izbačenim jezikom, a ponekad joj iz usta čak curi i pokoja kap krvi. Zmija pritom ispušta i neugodan miris. To od bjelouške odvraća životinje koje se ne hrane crkotinama. Kao i druge zmije, bjelouška je zanimljive građe. Ima fleksibilnu čeljust, a nema prsnu kost. To joj omogućuje da se počasti plijenom poput ribe i žabe koji je veći od promjera njezina tijela.

Na njezinom se jelovniku zna naći gatalinka. Najmanja žaba u Hrvatskoj pažnju privlači svojim glasom. Tijekom parenja svojim glasnim kreketanjem ispunjava noć. Nekada su ljudi vjerovali da njezino intenzivno kreketanje najavljuje kišu, pa su ih povezivali s gatanjem. Otuda i njezin naziv – gatalinka. Najčešće je zelena, ali boju može mijenjati ovisno o temperaturi i okruženju. Sjajna je penjačica. Zahvaljujući posebnim proširenjima na prstima izvrsno se penje po grmlju i trski. Gatalinka, kao i ostali vodozemci, za svoj razvoj treba i vodu i kopno. Zbog toga je odličan bioindikator – pokazatelj zdravlja ekosustava.

Bogomoljka je ime dobila po položaju tijela nalik na molitvu. Prednje noge su joj prilagođene preciznom lovu na manje kukce. Njezin način ishrane pomaže u kontroliranju populacija kukaca i održavanju ravnoteže ekosustava. Bogomoljka je sjajan primjer mimikrije. Uspješno se prikriva među biljke i tako uspješno lovi plijen. Nakon parenja ženke često pojedu mužjake. To im daje dodatnu energiju za razvoj jaja.

Orhideje kokice među kojima je bumbarova kokica, izgledom i mirisom svojih cvjetova oponašaju ženke različitih vrsta kukaca kako bi privukle one muške. Mužjaci kukaca, misleći da se radi o ženkama, slijeću na cvjetove orhideja u pokušaju parenja i tako ih oprašuju. Orhideje su fascinantne ne samo zbog svoje ljepote, već i zbog mnogobrojnih prilagodbi poput složene simbioze koju imaju s gljivama. Mikoriza, tajni savez između korijena biljaka i gljiva, ključna je za preživljavanje i rast orhideja. Orhideje proizvode sitne sjemenke koje nemaju vlastite hranjive tvari za klijanje. Stoga sjemenke moraju sklopiti partnerstvo s gljivama. Gljive prodiru u sjemenke i pružaju im potrebne hranjive tvari čime im omogućuju klijanje i početni rast. Orhideje gljivama uslugu uzvraćaju proizvodnjom organskih spojeva koje nastaju fotosintezom.

I volovod je izuzetno zanimljiva biljka koja ne može preživjeti bez drugih biljnih vrsta. On, naime, nema klorofil, pa mu prehrana u potpunosti ovisi o drugim biljkama. Sjeme volovoda čeka da dođe u kontakt s odgovarajućim domaćinom, nakon čega mu prodire u korijen i crpi hranjive tvari potrebne za rast. Ova prilagodba volovodu omogućuje preživljavanje u staništima gdje bi druge biljke teško opstale. U Zagrebu se volovod može pronaći na travnjacima, poljoprivrednim zemljištima i uz rubove šuma.

Autori fotografija: Biljana Janev Hutinec i Antun Hutinec